Tekstovi ovih članaka pisani su u razdoblju oko 2003 - 2007. Nisu ažurirani te možda neki stavovi i načini liječenja danas nisu važeći.
Visoki krvni tlak
Srce kucajući tjera krv u krvne žile koje prenose krv u sve dijelove našeg tijela. RR je snaga koja tlači stijenke žila. Kada one postanu manje elastične ili sužene tada tlak raste.
Pod arterijskom hipertenzijom smatraju se vrijednosti tlaka više od 160/95 mm Hg. Granična je hipertenzija s vrijednostima izmedu 140/90 mm Hg i 160/95 mm Hg. Povišeni krvni tlak česta je i opasna bolest. Oko 20 posto odrasle populacije boluje od povišenog tlaka i to se smatra jednim od glavnih uzroka smrti odraslog stanovništva.
Mijenja li se krvi tlak tijekom dana?
Da, krvni se tlak mijenja tijekom dana ovisno o našoj aktivnosti. Viši je kad vježbate, a niži kad spavate.
Što znače brojevi koje dobijemo mjerenjem RR?
Gornji broj je sistolički tlak i nastane kada se srce stisne i ispumpa krv u ostali dio tijela. Donji je tlak dijastolički tlak između dvije kontrakcije srca. Što su ovi brojevi veći to je i veće naprezanje vašeg srca.
Oblici hipertenzije
Kod većine bolesnika s povišenim krvnim tlakom (više od 90 posto) nije moguće utvrditi uzrok bolesti, Tada govorimo o esencijalnoj ili primarnoj hipertenziji. Kada je uzrok povišenog krvnog tlaka neka druga bolest, govorimo o sekundarnoj hipertenziji.
Te čimbenike možemo podijeliti na one koji ne možemo kontrolirati kao što su: NASLJEĐE, DOB SPOL RASA
Smatra se da određeni faktori mogu pridonijeti razvoju esencijalne hipertenzije njih možemo kontrolirati (stres,prekomjerna tjelesna težina, povećani unos soli, pušenje, alkohol, povišene masnoće).
Simptomi i znakovi povišenog tlaka
Povišeni krvni tlak može biti dugo prisutan bez vidljivih simptoma te se iz tog razloga hipertenzija i naziva “tihom bolešću”. Vrijeme početka bolesti teško se utvrduje, a simptomi mogu biti vrlo različiti i često nekarakteristični. Česti su znakovi povišenog krvnog stlaka: jutarnja glavobolja, nesvjestica, vrtoglavica, zujanje u ušima, gušenie pri flziičkom radu, lupanje srca, noćna mokrenja i krvarenje iz nosa. Kod pojave takvih simptoma nužna je kontrola tlaka.
Procjena težine hipertenzije
Težina se bolesti procjenjuje prema visini krvnog tlaka i oštećenju vitalnih organa.
Kako se danas liječi hipertenzija
Redovna kontrola krvnog tlaka najbolji je način pravovremenog otkrivanja bolesti i sprečavanja komplikacija. Kada se utvrdi hipertenzija, treba procijeniti njenu težinu i oštećenje organa. Dosta bolesnika može normalizirati krvni tlak dijetetskim mjerama, kao što su smanjenje tjelesne težine, smanjenje unosa soli, prestanak pušenja i konzumacije alkohola, umjerena tjelesna aktivnost. Ako krvni tlak ostaje povišen i nakon primjene navedenih mjera, treba uzimati lijekove za sniženje krvnog tlaka.
Lijekovi koji snižavaju krvni tlak
1. Diuretici oslobađaju tijelu prekomjerne tekućine
2. vazodilatatori- pomažu proširivanju krvnih žila
3. ß blokatori- smanjuju broj otkucaja
4. Blokatori Ca kanala- pomažu opuštanju krvnih žila kao i učinkovitijem radu srca
5. ACE- inhibitori- koče stvaranju hormona u bubregu koji uzrokuje sužavanje krvnih žila
Ako bolujete od povišeriog krvnog tlaka, uzimate li redovito lijekove koje vam je propisao liječnik? Povišeni krvni tlak je uglavnom bolest bez simptoma, ali ostavlja trajne posljedice na srcu, krvnim žilama, bubregu, mozgu i drugim organima. Stoga, redovito kontrolirajte krvni tlak, uzimajte propisane lijekove, smanjite prekomjernu težinu, izbjegavajte slanu i masnu hranu, izbjegavajte pušenje i alkohol, izbjegavajte stres i umjereno vježbajte.
Opasnosti neliječene hipertenzije
Većina bolesnika u ranim fazama hipertenzije nema subjektivnih tegoba i bolest može dugo ostati neotkrivena. Često se povišeni krvni tlak otkrije tek nakon teških ili čak fatalnih komplikacija. Neliječena hipertenzija povezana je s osjetnim skraćenjem života bolesnika. Stoga je vrlo važno rano otkrivanje bolesti i trajna kontrola krvnog tlaka
Najčešće komplikacije arterijske hipertenzije
Najčešće su komplikacije promjena na krvnim žilama srca, angina pectoris i/ili sričani infarkt Te se bolesti javljaju četiri puta više u bolesnika s povišenim krvnim tlakom. Komplikacije na krvnim žilama mozga s pojavom moždanog udara po učestalosti su na drugome mjestu. Više od 70 posto bolesnika s moždanim udarom boluje od hipertenzije.Oštećenja mogu zahvatiti i bubrege i oči.Broj i težina komplikacija osjetno se mogu smanjiti pravovremenim otkrivanjem i liječenjem povišenog tlaka.
Visoki krvni tlak
Srce kucajući tjera krv u krvne žile koje prenose krv u sve dijelove našeg tijela. RR je snaga koja tlači stijenke žila. Kada one postanu manje elastične ili sužene tada tlak raste.
Pod arterijskom hipertenzijom smatraju se vrijednosti tlaka više od 160/95 mm Hg. Granična je hipertenzija s vrijednostima izmedu 140/90 mm Hg i 160/95 mm Hg. Povišeni krvni tlak česta je i opasna bolest. Oko 20 posto odrasle populacije boluje od povišenog tlaka i to se smatra jednim od glavnih uzroka smrti odraslog stanovništva.
Mijenja li se krvi tlak tijekom dana?
Da, krvni se tlak mijenja tijekom dana ovisno o našoj aktivnosti. Viši je kad vježbate, a niži kad spavate.
Što znače brojevi koje dobijemo mjerenjem RR?
Gornji broj je sistolički tlak i nastane kada se srce stisne i ispumpa krv u ostali dio tijela. Donji je tlak dijastolički tlak između dvije kontrakcije srca. Što su ovi brojevi veći to je i veće naprezanje vašeg srca.
Oblici hipertenzije
Kod većine bolesnika s povišenim krvnim tlakom (više od 90 posto) nije moguće utvrditi uzrok bolesti, Tada govorimo o esencijalnoj ili primarnoj hipertenziji. Kada je uzrok povišenog krvnog tlaka neka druga bolest, govorimo o sekundarnoj hipertenziji.
Te čimbenike možemo podijeliti na one koji ne možemo kontrolirati kao što su: NASLJEĐE, DOB SPOL RASA
Smatra se da određeni faktori mogu pridonijeti razvoju esencijalne hipertenzije njih možemo kontrolirati (stres,prekomjerna tjelesna težina, povećani unos soli, pušenje, alkohol, povišene masnoće).
Simptomi i znakovi povišenog tlaka
Povišeni krvni tlak može biti dugo prisutan bez vidljivih simptoma te se iz tog razloga hipertenzija i naziva “tihom bolešću”. Vrijeme početka bolesti teško se utvrduje, a simptomi mogu biti vrlo različiti i često nekarakteristični. Česti su znakovi povišenog krvnog stlaka: jutarnja glavobolja, nesvjestica, vrtoglavica, zujanje u ušima, gušenie pri flziičkom radu, lupanje srca, noćna mokrenja i krvarenje iz nosa. Kod pojave takvih simptoma nužna je kontrola tlaka.
Procjena težine hipertenzije
Težina se bolesti procjenjuje prema visini krvnog tlaka i oštećenju vitalnih organa.
Kako se danas liječi hipertenzija
Redovna kontrola krvnog tlaka najbolji je način pravovremenog otkrivanja bolesti i sprečavanja komplikacija. Kada se utvrdi hipertenzija, treba procijeniti njenu težinu i oštećenje organa. Dosta bolesnika može normalizirati krvni tlak dijetetskim mjerama, kao što su smanjenje tjelesne težine, smanjenje unosa soli, prestanak pušenja i konzumacije alkohola, umjerena tjelesna aktivnost. Ako krvni tlak ostaje povišen i nakon primjene navedenih mjera, treba uzimati lijekove za sniženje krvnog tlaka.
Lijekovi koji snižavaju krvni tlak
1. Diuretici oslobađaju tijelu prekomjerne tekućine
2. vazodilatatori- pomažu proširivanju krvnih žila
3. ß blokatori- smanjuju broj otkucaja
4. Blokatori Ca kanala- pomažu opuštanju krvnih žila kao i učinkovitijem radu srca
5. ACE- inhibitori- koče stvaranju hormona u bubregu koji uzrokuje sužavanje krvnih žila
Ako bolujete od povišeriog krvnog tlaka, uzimate li redovito lijekove koje vam je propisao liječnik? Povišeni krvni tlak je uglavnom bolest bez simptoma, ali ostavlja trajne posljedice na srcu, krvnim žilama, bubregu, mozgu i drugim organima. Stoga, redovito kontrolirajte krvni tlak, uzimajte propisane lijekove, smanjite prekomjernu težinu, izbjegavajte slanu i masnu hranu, izbjegavajte pušenje i alkohol, izbjegavajte stres i umjereno vježbajte.
Opasnosti neliječene hipertenzije
Većina bolesnika u ranim fazama hipertenzije nema subjektivnih tegoba i bolest može dugo ostati neotkrivena. Često se povišeni krvni tlak otkrije tek nakon teških ili čak fatalnih komplikacija. Neliječena hipertenzija povezana je s osjetnim skraćenjem života bolesnika. Stoga je vrlo važno rano otkrivanje bolesti i trajna kontrola krvnog tlaka
Najčešće komplikacije arterijske hipertenzije
Najčešće su komplikacije promjena na krvnim žilama srca, angina pectoris i/ili sričani infarkt Te se bolesti javljaju četiri puta više u bolesnika s povišenim krvnim tlakom. Komplikacije na krvnim žilama mozga s pojavom moždanog udara po učestalosti su na drugome mjestu. Više od 70 posto bolesnika s moždanim udarom boluje od hipertenzije.Oštećenja mogu zahvatiti i bubrege i oči.Broj i težina komplikacija osjetno se mogu smanjiti pravovremenim otkrivanjem i liječenjem povišenog tlaka.
Šećerna bolest općenito
Termin šećerna bolest označava metabolički poremećaj multiple etiologije karakteriziran kroničnom povećanom razinom šećera u krvi. Od nje prema podatcima iz 1994. godine boluje u svijetu 110 milijuna ljudi. Učestalost bolesti u svijetu je 1,5%-2,5% (<2% kod Bantu naroda do gotovo 50% kod Plima indijanaca). Učestalost dijabetesa u Hrvatskoj je 2,4%. Iz navedenih podataka vidljivo da je šećerna bolest je najčešća metabolička bolest. Bolest je klasificirana u četiri tipa: tip 1, tip 2, ostali specifični tipovi i gestacijski dijabetes. Budući da je dijabetes kronična te dugo vremena asimptomatska bolest (bolest koja postoji, ali je bez izvana vidljivih znakova), dugotrajna hiperglikemija izaziva brojne komplikacije osnovne bolesti. Nažalost komplikacije dijabetesa su vrlo često već prisutne času kad se bolest prvi puta dijagnosticira: do 39% bolesnika ima promjene na retini, 8 - 18 % ima promjena na bubrezima, 13% na živčanom sustavu, a 8 % pati od bolesti srca i krvnih žila uzrokovanih dijabetesom. Prema podacima iz literature u SAD-u na sto poznatih dijabetičara ima 150 neotkrivenih, dok je u Hrvatskoj na 100 dijabetičara 75 neotkrivenih. Upravo rano otkrivanje šećerne bolesti, dok je bolest još u asimptomatskoj fazi dakle "dok ne boli", ima svoje opravdanje kako bi se što prije započelo sa liječenjem te tako spriječio nastanak komplikacija. Najčešći čimbenici rizika za razvoj tipa 2 šećerne bolesti su postojanje dijabetesa u obitelji, dob iznad 45. godine života, povećana tjelesna težina, povišeni krvni tlak, povišena razina kolesterola i triglicerida u krvi te postojanje dijabetesa u trudnoći kao i rađanje djece teže od 4200 g.
Rano otkrivanje šećerne bolesti jedini je put prema sprečavanju prije nabrojenim komplikacijama.
Neki simptomi koji nas mogu navesti da se javimo na pregled k liječniku, a koji bi mogli ukazivati da se radi o šećernoj bolesti su npr. prekomjerna žeđ, pojačano mokrenje, umor, zamagljen vid i gubitak težine. Kod žena su česte vaginalne gljivične infekcije. Gljivične infekcije mogu se pojaviti ispod dojki ili u preponama. Teške promjene na desnima, pogoršanje vida, svrbež, impotencija i neobični osjeti u ekstremitetima, kao što su trnci i žarenje, također mogu ukazivati na šećernu bolest tipa 2.
Liječenje šećerne bolesti provodi se dijetom i tjelovježbom, tabletama i inzulinom.
Upamtimo da sami najviše možemo doprinijeti očuvanju svog zdravlja jer preventiva je uvijek najvažnija: kretanje, vježbanje, zdrava raznovrsna prehrana, život bez cigarete i alkohola.
Svjetski dan šećerne bolesti - 14.studeni.
Termin šećerna bolest označava metabolički poremećaj multiple etiologije karakteriziran kroničnom povećanom razinom šećera u krvi. Od nje prema podatcima iz 1994. godine boluje u svijetu 110 milijuna ljudi. Učestalost bolesti u svijetu je 1,5%-2,5% (<2% kod Bantu naroda do gotovo 50% kod Plima indijanaca). Učestalost dijabetesa u Hrvatskoj je 2,4%. Iz navedenih podataka vidljivo da je šećerna bolest je najčešća metabolička bolest. Bolest je klasificirana u četiri tipa: tip 1, tip 2, ostali specifični tipovi i gestacijski dijabetes. Budući da je dijabetes kronična te dugo vremena asimptomatska bolest (bolest koja postoji, ali je bez izvana vidljivih znakova), dugotrajna hiperglikemija izaziva brojne komplikacije osnovne bolesti. Nažalost komplikacije dijabetesa su vrlo često već prisutne času kad se bolest prvi puta dijagnosticira: do 39% bolesnika ima promjene na retini, 8 - 18 % ima promjena na bubrezima, 13% na živčanom sustavu, a 8 % pati od bolesti srca i krvnih žila uzrokovanih dijabetesom. Prema podacima iz literature u SAD-u na sto poznatih dijabetičara ima 150 neotkrivenih, dok je u Hrvatskoj na 100 dijabetičara 75 neotkrivenih. Upravo rano otkrivanje šećerne bolesti, dok je bolest još u asimptomatskoj fazi dakle "dok ne boli", ima svoje opravdanje kako bi se što prije započelo sa liječenjem te tako spriječio nastanak komplikacija. Najčešći čimbenici rizika za razvoj tipa 2 šećerne bolesti su postojanje dijabetesa u obitelji, dob iznad 45. godine života, povećana tjelesna težina, povišeni krvni tlak, povišena razina kolesterola i triglicerida u krvi te postojanje dijabetesa u trudnoći kao i rađanje djece teže od 4200 g.
Rano otkrivanje šećerne bolesti jedini je put prema sprečavanju prije nabrojenim komplikacijama.
Neki simptomi koji nas mogu navesti da se javimo na pregled k liječniku, a koji bi mogli ukazivati da se radi o šećernoj bolesti su npr. prekomjerna žeđ, pojačano mokrenje, umor, zamagljen vid i gubitak težine. Kod žena su česte vaginalne gljivične infekcije. Gljivične infekcije mogu se pojaviti ispod dojki ili u preponama. Teške promjene na desnima, pogoršanje vida, svrbež, impotencija i neobični osjeti u ekstremitetima, kao što su trnci i žarenje, također mogu ukazivati na šećernu bolest tipa 2.
Liječenje šećerne bolesti provodi se dijetom i tjelovježbom, tabletama i inzulinom.
Upamtimo da sami najviše možemo doprinijeti očuvanju svog zdravlja jer preventiva je uvijek najvažnija: kretanje, vježbanje, zdrava raznovrsna prehrana, život bez cigarete i alkohola.
Svjetski dan šećerne bolesti - 14.studeni.
Depresija
Depresija je jedna od najranije opisanih bolesti. Za depresiju se mislilo da je moralni problem, pa egzistencijalni problem. Za neke to nije bolest pa i ne trže pomoć. Neki pak smatraju da se depresija liječi samo razgovorom. No, depresija je i moralno i egzistencijalno pitanje, no ne zaboravimo da je to u prvom redu bolest koja se liječi posebnom skupinom lijekova antidepresivima. Svakako da je uspjeh i dugotrajnost liječenja veća ako se liječenje provodi multidisciplinarno.
Depresija je bolest našeg doba i našeg vremena. depresivni poremećaji su vrlo česti simptomi sa kojima se pacijenti javljaj u svojem liječniku. U na 2000 pacijenata prosječno je 80 sa depresijom. Depresija je vrlo često neprepoznata. Naime, manifestira se raznim simptomima. Isto tako je rizični faktor za razvoj raznih psihosomatskih bolesti. Isto tako utječe na ishod i brzinu liječenja " tjelesnih " bolesti. Depresija sa sobom nosi duboku patnju i bol kako za bolesnika tako i za njegove bližnje, njegovu obitelj.
Svi smo ponekad bili tužni, sjetni, loše raspoloženi, bezvoljni, iscrpljeni. Ta stanja su prolazna i zapravo su normalni i sastavni dio našeg života. Za takva stanja nije potrebno liječenje. Depresija je znatno više od toga, više od normalne žalosti. Ona znači gubitaka osjećajaa radosti, beznadežnost, biti potpuno bezvoljan, sve je teško i nema nikakvog smisla, osjećaj praznine i osamljenosti. Uz depresiju je vezan i pad radne sposobnosti, narušen obiteljski život, svakodnevno funkcioniranje. Često su uz depresiju vezana opasnost po život zbog samoubojstva.
Blagu depresiju je u životu doživjelo više od polovice čovječanstva. Vrlo često nisu ni znali da je to bolest. No ozbiljnu depresivnu krizu kako epidemiološka istraživanja pokazuju doživjela je svaka peta žena i svaki deseti muškarac. Isto tako sve više zabrinjava podatak da se pojava depresije pomiče prema sve mlađoj dobi. U Hrvatskoj ima oko 200.000 osoba sa raznim depresivnima poremećajima, a i broj samoubojstava je u porastu, osobito u mlađoj životnoj dobi.
Danas se depresija može vrlo točno dijagnosticirati i liječiti. Ne za boravimo da je patnja koju depresivni bolesnik u svojoj bolesti prolazi jača od boli koju osjeća teški tjelesni bolesnik.
Depresija je jedna od najranije opisanih bolesti. Za depresiju se mislilo da je moralni problem, pa egzistencijalni problem. Za neke to nije bolest pa i ne trže pomoć. Neki pak smatraju da se depresija liječi samo razgovorom. No, depresija je i moralno i egzistencijalno pitanje, no ne zaboravimo da je to u prvom redu bolest koja se liječi posebnom skupinom lijekova antidepresivima. Svakako da je uspjeh i dugotrajnost liječenja veća ako se liječenje provodi multidisciplinarno.
Depresija je bolest našeg doba i našeg vremena. depresivni poremećaji su vrlo česti simptomi sa kojima se pacijenti javljaj u svojem liječniku. U na 2000 pacijenata prosječno je 80 sa depresijom. Depresija je vrlo često neprepoznata. Naime, manifestira se raznim simptomima. Isto tako je rizični faktor za razvoj raznih psihosomatskih bolesti. Isto tako utječe na ishod i brzinu liječenja " tjelesnih " bolesti. Depresija sa sobom nosi duboku patnju i bol kako za bolesnika tako i za njegove bližnje, njegovu obitelj.
Svi smo ponekad bili tužni, sjetni, loše raspoloženi, bezvoljni, iscrpljeni. Ta stanja su prolazna i zapravo su normalni i sastavni dio našeg života. Za takva stanja nije potrebno liječenje. Depresija je znatno više od toga, više od normalne žalosti. Ona znači gubitaka osjećajaa radosti, beznadežnost, biti potpuno bezvoljan, sve je teško i nema nikakvog smisla, osjećaj praznine i osamljenosti. Uz depresiju je vezan i pad radne sposobnosti, narušen obiteljski život, svakodnevno funkcioniranje. Često su uz depresiju vezana opasnost po život zbog samoubojstva.
Blagu depresiju je u životu doživjelo više od polovice čovječanstva. Vrlo često nisu ni znali da je to bolest. No ozbiljnu depresivnu krizu kako epidemiološka istraživanja pokazuju doživjela je svaka peta žena i svaki deseti muškarac. Isto tako sve više zabrinjava podatak da se pojava depresije pomiče prema sve mlađoj dobi. U Hrvatskoj ima oko 200.000 osoba sa raznim depresivnima poremećajima, a i broj samoubojstava je u porastu, osobito u mlađoj životnoj dobi.
Danas se depresija može vrlo točno dijagnosticirati i liječiti. Ne za boravimo da je patnja koju depresivni bolesnik u svojoj bolesti prolazi jača od boli koju osjeća teški tjelesni bolesnik.
Glavobolja
Točna definicija glavobolje nije ustanovljena iako ju je većina ljudi iskusila. Uzroci glavobolje su manje poznati od gotovo bilo kojih drugih simptoma. Glavobolja je jedan od glavnih zdravstvenih problema i jedan je od deset najčešćih simptoma. Neka istraživanja su pokazala da oko 78% žena i 64 % muškaraca imalo barem jednom glavobolju u godini dana. Glavobolja je stanje koje izaziva strah, tjeskobu jer pacijenti najčešće misle da imaju tumor, no samo 0.004% epizoda akutne glavobolje je znak ozbiljne bolesti.
Glavobolje dijelimo na primarne ili benigne glavobolje koje uključuju migrenu, tenzijsku glavobolju, cluster glavobolju, posttraumatske glavobolje, povratne glavobolje uz uzimanje lijekova te sekundarne glavobolje koje označavaju stanja kod kojih je glavobolja simptom neke organske bolesti.
Tenzijska glavobolja je glavobolja koju je većina ljudi barem jednom u životu doživjela, a javlja se kao posljedica umora, stresa, dugog čitanja itd. Smatra se da 90% glavobolja možemo svrstati u ovu skupinu. Najmanje 15% bolesnika doživi prvi napadaj prije 10 godine života. U 40 % slučajeva primijećena je obiteljska sklonost ovoj vrsti glavobolje. Ova se glavobolja opisuje kao obostrana glavobolja, a javlja se u obliku pritiska, težine , stezanja. Može trajati od 30 min. do 7 dana. Ovisno o čestoći javljanja zove se epizodična ili kronična. Liječenje je nije samo medikamentozno, nego sveobuhvatno. Najveća je greška stalno uzimanje analgetika te postoji opasnost od navikavanja te prerastanja u glavobolju potenciranu lijekovima. Cluster glavobolja najteža od svih kroničnih glavobolja. Uzrokuje nemjerljive muke i poremećaj u životu bolesnika. Češće se javlja kod muškaraca nego kod žena, a karakterizirana je strahovitom boli koja traje 15 do 90 minuta i to obično jednostrano u predjelu iza ili oko oka, no katkad se može proširiti na sljepoočni dio, čeljust nos, bradu, zube. Ta se glavobolja javlja periodično “cluster periodi” i to najčešće u proljeće ili jesen. Neki od uzroka ove glavobolje su alkohol, hladan ili topao vjetar, uzbuđenje, san…
Za kraj nekoliko znakova sekundarne, "opasne" glavobolje: progresivna pogoršavajuća glavobolja, početak glavobolje nakon napora, iznenadna jaka bol u glavi (kao "proboden nožem"), početak glavobolje iza 50. godine života.
Terapiju glavobolje te potrebu daljnje obrade i dijagnostike prepustite svom obiteljskom liječniku.
O migreni čitajte u jednom od slijedećih izdanja.
Točna definicija glavobolje nije ustanovljena iako ju je većina ljudi iskusila. Uzroci glavobolje su manje poznati od gotovo bilo kojih drugih simptoma. Glavobolja je jedan od glavnih zdravstvenih problema i jedan je od deset najčešćih simptoma. Neka istraživanja su pokazala da oko 78% žena i 64 % muškaraca imalo barem jednom glavobolju u godini dana. Glavobolja je stanje koje izaziva strah, tjeskobu jer pacijenti najčešće misle da imaju tumor, no samo 0.004% epizoda akutne glavobolje je znak ozbiljne bolesti.
Glavobolje dijelimo na primarne ili benigne glavobolje koje uključuju migrenu, tenzijsku glavobolju, cluster glavobolju, posttraumatske glavobolje, povratne glavobolje uz uzimanje lijekova te sekundarne glavobolje koje označavaju stanja kod kojih je glavobolja simptom neke organske bolesti.
Tenzijska glavobolja je glavobolja koju je većina ljudi barem jednom u životu doživjela, a javlja se kao posljedica umora, stresa, dugog čitanja itd. Smatra se da 90% glavobolja možemo svrstati u ovu skupinu. Najmanje 15% bolesnika doživi prvi napadaj prije 10 godine života. U 40 % slučajeva primijećena je obiteljska sklonost ovoj vrsti glavobolje. Ova se glavobolja opisuje kao obostrana glavobolja, a javlja se u obliku pritiska, težine , stezanja. Može trajati od 30 min. do 7 dana. Ovisno o čestoći javljanja zove se epizodična ili kronična. Liječenje je nije samo medikamentozno, nego sveobuhvatno. Najveća je greška stalno uzimanje analgetika te postoji opasnost od navikavanja te prerastanja u glavobolju potenciranu lijekovima. Cluster glavobolja najteža od svih kroničnih glavobolja. Uzrokuje nemjerljive muke i poremećaj u životu bolesnika. Češće se javlja kod muškaraca nego kod žena, a karakterizirana je strahovitom boli koja traje 15 do 90 minuta i to obično jednostrano u predjelu iza ili oko oka, no katkad se može proširiti na sljepoočni dio, čeljust nos, bradu, zube. Ta se glavobolja javlja periodično “cluster periodi” i to najčešće u proljeće ili jesen. Neki od uzroka ove glavobolje su alkohol, hladan ili topao vjetar, uzbuđenje, san…
Za kraj nekoliko znakova sekundarne, "opasne" glavobolje: progresivna pogoršavajuća glavobolja, početak glavobolje nakon napora, iznenadna jaka bol u glavi (kao "proboden nožem"), početak glavobolje iza 50. godine života.
Terapiju glavobolje te potrebu daljnje obrade i dijagnostike prepustite svom obiteljskom liječniku.
O migreni čitajte u jednom od slijedećih izdanja.
Bolesti srca i krvnih žila
Preko 50 % svih smrti uzrokovano je bolestima srca i krvnih žila što za Hrvatsku godišnje znači gotovo 25000 stanovnika.
Bolesti srca i krvnih žila nastaju kao posljedica degenerativnih promjena na arterijama - žilama koje dovode krv od srca do svakog organa našeg tijela.
Na unutarnjoj strani krvne žile tijekom života dolazi do nakupljanja masnoća koje malo pomalo prekriju cijelu stjenku krvne žile. Osim toga počinje i bujati vezivno tkivo i nakupljati se vapno. Sve to doprinosi smanjenju elasticiteta i suženju krvnih žila. Ta proces koji zovemo ateroskleroza. Smanjenjem lumena krvne žile dolazi i do smanjenja protoka kroz nju, tako da organ kojeg ta žila opskrbljuje ostaje bez hranjivih tvari i kisika.
Postoje faktori koji pogoduju nastanku bolesti srca i krvnih žila. To su spol – muški spol je daleko više izložen ovim bolestima. Zatim, vrlo je bitno što su nam roditelji donijeli svojim nasljeđem. Naravno da sa dobi raste rizik pojave svih degenerativnih bolesti. Na ovo do sad nabrojeno nažalost za sad ne možemo utjecati. No pušenje, premalo tjelesne aktivnosti, povećane masnoće u krvi, stres te povišen krvni tlak faktori su na koje itekako možemo utjecati. Gotovo najveći uzrok nastanka bolesti srca i krvnih žila je pušenje. Od preko 4000 kemijskih sastojaka cigarete – duhanskog dima, najpoznatiji je nikotin koji ubrzava puls, krvni tlak, oštećuje stjenku krvnih žila itd. Pušenje udvostručuje rizik umiranja od bolesti srca i krvnih žila! Tjelesna aktivnost smanjuje rizik od nastanka ateroskleroze pa tako i bolesti srca i krvnih žila. Naravno da pravilna, raznovrsna prehrana siromašna zasićenim mastima uvelike doprinosi zdravlju i dugom životu. Svoje ćemo krvne žile tako održati mladim i elastičnim.
Budući da kroz suženu krvnu žilu protok krvi i kisika biva smanjen, organi koji najviše trebaju kisik vrlo će brzo reagirati određenim znakovima koji nas trebaju upozoriti na opasnost. Ako se radi o srcu tada je to pritisak u području prsne kosti, brže umaranje itd. Ako je to mozak tada se javlja vrtoglavica, glavobolja, zaboravnost itd. Na nogama je to hladnoća stopala, bol koja se javlja nakon sve kraće propješaćenog puta … Da bismo spriječili najgore posljedice: infarkt srca, mozga, prsnuće aorte amputacije nogu, uočivši neke od nabrojenih "znakova upozorenja" potrebno se javiti vašem obiteljskom liječniku.
Najbolji put za sprječavanje nastanak teških posljedica kao što su invaliditet i smrt su pravilna, zdrava prehrana, kretanje – svakodnevna tjelovježba, prestanak pušenja ( nemojte ni započeti), redovite kontrole krvnog tlaka itd.
Uz Svjetski da srca čuvajući svoje zdravlje doprinosimo prevenciji nastanku bolesti srca i krvnih žila.
Preko 50 % svih smrti uzrokovano je bolestima srca i krvnih žila što za Hrvatsku godišnje znači gotovo 25000 stanovnika.
Bolesti srca i krvnih žila nastaju kao posljedica degenerativnih promjena na arterijama - žilama koje dovode krv od srca do svakog organa našeg tijela.
Na unutarnjoj strani krvne žile tijekom života dolazi do nakupljanja masnoća koje malo pomalo prekriju cijelu stjenku krvne žile. Osim toga počinje i bujati vezivno tkivo i nakupljati se vapno. Sve to doprinosi smanjenju elasticiteta i suženju krvnih žila. Ta proces koji zovemo ateroskleroza. Smanjenjem lumena krvne žile dolazi i do smanjenja protoka kroz nju, tako da organ kojeg ta žila opskrbljuje ostaje bez hranjivih tvari i kisika.
Postoje faktori koji pogoduju nastanku bolesti srca i krvnih žila. To su spol – muški spol je daleko više izložen ovim bolestima. Zatim, vrlo je bitno što su nam roditelji donijeli svojim nasljeđem. Naravno da sa dobi raste rizik pojave svih degenerativnih bolesti. Na ovo do sad nabrojeno nažalost za sad ne možemo utjecati. No pušenje, premalo tjelesne aktivnosti, povećane masnoće u krvi, stres te povišen krvni tlak faktori su na koje itekako možemo utjecati. Gotovo najveći uzrok nastanka bolesti srca i krvnih žila je pušenje. Od preko 4000 kemijskih sastojaka cigarete – duhanskog dima, najpoznatiji je nikotin koji ubrzava puls, krvni tlak, oštećuje stjenku krvnih žila itd. Pušenje udvostručuje rizik umiranja od bolesti srca i krvnih žila! Tjelesna aktivnost smanjuje rizik od nastanka ateroskleroze pa tako i bolesti srca i krvnih žila. Naravno da pravilna, raznovrsna prehrana siromašna zasićenim mastima uvelike doprinosi zdravlju i dugom životu. Svoje ćemo krvne žile tako održati mladim i elastičnim.
Budući da kroz suženu krvnu žilu protok krvi i kisika biva smanjen, organi koji najviše trebaju kisik vrlo će brzo reagirati određenim znakovima koji nas trebaju upozoriti na opasnost. Ako se radi o srcu tada je to pritisak u području prsne kosti, brže umaranje itd. Ako je to mozak tada se javlja vrtoglavica, glavobolja, zaboravnost itd. Na nogama je to hladnoća stopala, bol koja se javlja nakon sve kraće propješaćenog puta … Da bismo spriječili najgore posljedice: infarkt srca, mozga, prsnuće aorte amputacije nogu, uočivši neke od nabrojenih "znakova upozorenja" potrebno se javiti vašem obiteljskom liječniku.
Najbolji put za sprječavanje nastanak teških posljedica kao što su invaliditet i smrt su pravilna, zdrava prehrana, kretanje – svakodnevna tjelovježba, prestanak pušenja ( nemojte ni započeti), redovite kontrole krvnog tlaka itd.
Uz Svjetski da srca čuvajući svoje zdravlje doprinosimo prevenciji nastanku bolesti srca i krvnih žila.
C - vitamin
Vitamini su prirodni spojevi nezamjenljivi za normalno funkcioniranje svakog živog organizma. Danas ih poznajemo više od dvadeset. Postoje dvije glavne skupine: to su vitamini topivi u vodi, te oni topivi u mastima. Ime im dolazi od riječi "vita" što znači život. Neki su od njih "vrlo popularni" kao što je npr. C vitamin.
C vitamin je opisan tridesetih godina prošlog stoljeća, iako je njegovo djelovanje i uloga poznata još od 16. stoljeća. Naime liječnici opisujući skorbut zapravo su otkrili posljedice nedostatka C vitamina.
Ono što većina nas u ove hladne zimske dane čini je posezanje za većim količinama C vitamina koji će nas obraniti od prehlade ili pak ako do nje dođe, ublažiti njene simptome. Upravo je jedna od njegovih funkcija da jača obrambeni sustav organizma. On ima antioksidacijsko djelovanje te štiti od slobodnih radikala koji oštećuju stanice. Slobodni se radikali stvaraju pojačano kod stresa, ozljede, prehlade… Važnost C vitamina je i kod stvaranja kolagena osnovnog proteina vezivnog tkiva, a koji je važan u izgradnji kože, krvnih žila, kostiju, mišića. Djeluje i na živčani i hormonski sustav. Vrlo je važna uloga C vitamina pri apsorpciji željeza. Ovo su samo neke od tristotinjak funkcija ovog važnog vitamina u ljudskom tijelu.
Kako osjećamo njegov nedostatak? Skorbut je kod nas danas rijetkost. No, relativno su često prisutni simptomi vezani za manjak askorbinske kiseline kao što su: malaksalost, brzo umaranje, sklonost infekcijama, bolovi u zglobovima, pucanje kapilara, krvarenje desni, suha umorna koža…
Normalne potrebe organizma za C vitaminom su 200 mg na dan. No neka stanja i neke skupine stanovništva traže povećan unos C vitamina. Trudnicama su potrebne i do 50% veće količine, a oboljelima od šećerne bolesti do 30 %. Sportaši zbog povećanih tjelesnih napora imaju također potrebu za povećanim unosom. Pušači imaju kronični nedostatak tog vitamina jer budući da u tijelo unose otrove kroz dim cigarete (teški metali!), njihov organizam ima puno veće potrebe za njim kako bi se riješio otrova. No, ne znači da povećani unos C vitamina pušaču umanjuje rizik od svih negativnih posljedica pušenja. Postoje različita mišljenja o potrebnoj dnevnoj količini C vitamina, a uz to raspravlja se i o potencijalnoj štetnosti njegovog prevelikog unosa.
Za kraj, sigurno nećemo pogriješiti ako kroz cijelu godinu, a osobito u ovo zimsko vrijeme jedemo dovoljnu količinu voća i povrća jer ćemo samo tako biti spremni othrvati se infekcijama koje donosi zima. Čuvajmo svoje zdravlje!
Vitamini su prirodni spojevi nezamjenljivi za normalno funkcioniranje svakog živog organizma. Danas ih poznajemo više od dvadeset. Postoje dvije glavne skupine: to su vitamini topivi u vodi, te oni topivi u mastima. Ime im dolazi od riječi "vita" što znači život. Neki su od njih "vrlo popularni" kao što je npr. C vitamin.
C vitamin je opisan tridesetih godina prošlog stoljeća, iako je njegovo djelovanje i uloga poznata još od 16. stoljeća. Naime liječnici opisujući skorbut zapravo su otkrili posljedice nedostatka C vitamina.
Ono što većina nas u ove hladne zimske dane čini je posezanje za većim količinama C vitamina koji će nas obraniti od prehlade ili pak ako do nje dođe, ublažiti njene simptome. Upravo je jedna od njegovih funkcija da jača obrambeni sustav organizma. On ima antioksidacijsko djelovanje te štiti od slobodnih radikala koji oštećuju stanice. Slobodni se radikali stvaraju pojačano kod stresa, ozljede, prehlade… Važnost C vitamina je i kod stvaranja kolagena osnovnog proteina vezivnog tkiva, a koji je važan u izgradnji kože, krvnih žila, kostiju, mišića. Djeluje i na živčani i hormonski sustav. Vrlo je važna uloga C vitamina pri apsorpciji željeza. Ovo su samo neke od tristotinjak funkcija ovog važnog vitamina u ljudskom tijelu.
Kako osjećamo njegov nedostatak? Skorbut je kod nas danas rijetkost. No, relativno su često prisutni simptomi vezani za manjak askorbinske kiseline kao što su: malaksalost, brzo umaranje, sklonost infekcijama, bolovi u zglobovima, pucanje kapilara, krvarenje desni, suha umorna koža…
Normalne potrebe organizma za C vitaminom su 200 mg na dan. No neka stanja i neke skupine stanovništva traže povećan unos C vitamina. Trudnicama su potrebne i do 50% veće količine, a oboljelima od šećerne bolesti do 30 %. Sportaši zbog povećanih tjelesnih napora imaju također potrebu za povećanim unosom. Pušači imaju kronični nedostatak tog vitamina jer budući da u tijelo unose otrove kroz dim cigarete (teški metali!), njihov organizam ima puno veće potrebe za njim kako bi se riješio otrova. No, ne znači da povećani unos C vitamina pušaču umanjuje rizik od svih negativnih posljedica pušenja. Postoje različita mišljenja o potrebnoj dnevnoj količini C vitamina, a uz to raspravlja se i o potencijalnoj štetnosti njegovog prevelikog unosa.
Za kraj, sigurno nećemo pogriješiti ako kroz cijelu godinu, a osobito u ovo zimsko vrijeme jedemo dovoljnu količinu voća i povrća jer ćemo samo tako biti spremni othrvati se infekcijama koje donosi zima. Čuvajmo svoje zdravlje!
Alergija
Alergija je neuobičajeni i neprimjereni odgovor našeg imunosnog sustava na čimenike okoline. Alergijske bolesti vezane za neki organski sustav pogađaju 5-10% ljudi. U Hrvatskoj se procjenjuje da je učestalost alergijske hunjavice 7-10%, a astme 3-5% u stanovništvu. Prema spolu smatra se da 27% muškaraca i 31% žena potraži pomoć zbog alergije i to najčešće osobe od 25-34 godine.Dok se kod muškaraca alergije javljaju češće oko 15. godine, žene su podložnije alergiji u svakoj životnoj dobi.
Alergija se manifestira kao reakcija preosjetljivosti na čimbenike okoline koje nazivamo antigenima ili alergenima. Simptomi alergijske reakcije mogu biti opći (sustavni) ili lokalizirani na organ ili organski sustav putem kojeg je alergen ušao u tijelo (koža i sluznice, probavni ili dišni sustav). Simptomi alergijske reakcije znatno se razlikuju u brzini nastanka i intenzitetu. Katkada se lokalizirani i opći simptomi razvijaju izrazito brzo te mogu ugroziti život bolesnika (anafilaktički šok). Sklonost alergiji najčešće je nasljedna – atopijska konstitucija. Veća je mogućnost nastanka neke atopijske bolesti ako su oba roditelja atopičari. Ako je jedan roditelj atopičar vjerojatnost da se kod djeteta razvije alergija je 48%, ako su oba, tada je ta vjerojatnost gotovo 70 %. Atopijskim bolestima nazivamo alergijske bolesti za čiji nastanak važno stvaranje IgE protutijela. Tu ubrajamo astmu, alergijski rinitis (alergijsku hunjavicu), alergijski konjunktivitis te neke bolesti probavnog sustava. Ova naslijeđena sklonost alergiji odnosno atopija ne znači da će se i neka od alergijskih bolesti i razviti. Za to je vrlo bitan utjecaj okoliša i naravno dugotrajna izloženost alergenu. No, da bi se u osobe alergija razvila potrebno je određeno vrijeme u kojem se razvija preosjetljivost na alergen. To stvaranje antitijela u tijelu alergične osobe na vanjski čimbenik naziva se senzibilizacija. Tvar koju tijelo prepoznaje kao stranu nazivamo antigenom te protiv njega stvara specifična antitijela. Stvaranje antitijela je naravno koristan mehanizam koji nas štiti od bakterija, virusa… Antigeni u alergijskim bolestima nazivaju se alergeni. Oni potiču stvaranje antitijela obično IgE klase. Stoga se alergija smatra neodgovarajućim ili izmijenjenim obrambenim odgovorom na tvari iz okoliša. Obično se postavlja pitanje na što sve možemo biti alergični. Zaista taj popis je izuzetno velik. Gotovo svaka tvar iz naše svakodnevne okoline je potencijalni alergen. Alergije se dijele na: alergijske reakcije na hranu, alergijske bolesti dišnog sustava, alergije na ubod insekta, alergije na lijekove i cjepiva te na kožne alergije. Gotovo svaka osoba ponekad u životu ima neku alergijsku reakciju. U sprečavanju nastanka alergije relativno važnu ulogu igra preventiva, odnosno koliko je god to moguće izbjegavanje alergena koji kod određene osobe izaziva alergijsku reakciju. U liječenju se koriste lijekovi – antihistaminici koji su svakom generacijom sve učinkovitiji, a koji će lijek biti primjeren propisat će Vaš obiteljski liječnik.
Alergija je neuobičajeni i neprimjereni odgovor našeg imunosnog sustava na čimenike okoline. Alergijske bolesti vezane za neki organski sustav pogađaju 5-10% ljudi. U Hrvatskoj se procjenjuje da je učestalost alergijske hunjavice 7-10%, a astme 3-5% u stanovništvu. Prema spolu smatra se da 27% muškaraca i 31% žena potraži pomoć zbog alergije i to najčešće osobe od 25-34 godine.Dok se kod muškaraca alergije javljaju češće oko 15. godine, žene su podložnije alergiji u svakoj životnoj dobi.
Alergija se manifestira kao reakcija preosjetljivosti na čimbenike okoline koje nazivamo antigenima ili alergenima. Simptomi alergijske reakcije mogu biti opći (sustavni) ili lokalizirani na organ ili organski sustav putem kojeg je alergen ušao u tijelo (koža i sluznice, probavni ili dišni sustav). Simptomi alergijske reakcije znatno se razlikuju u brzini nastanka i intenzitetu. Katkada se lokalizirani i opći simptomi razvijaju izrazito brzo te mogu ugroziti život bolesnika (anafilaktički šok). Sklonost alergiji najčešće je nasljedna – atopijska konstitucija. Veća je mogućnost nastanka neke atopijske bolesti ako su oba roditelja atopičari. Ako je jedan roditelj atopičar vjerojatnost da se kod djeteta razvije alergija je 48%, ako su oba, tada je ta vjerojatnost gotovo 70 %. Atopijskim bolestima nazivamo alergijske bolesti za čiji nastanak važno stvaranje IgE protutijela. Tu ubrajamo astmu, alergijski rinitis (alergijsku hunjavicu), alergijski konjunktivitis te neke bolesti probavnog sustava. Ova naslijeđena sklonost alergiji odnosno atopija ne znači da će se i neka od alergijskih bolesti i razviti. Za to je vrlo bitan utjecaj okoliša i naravno dugotrajna izloženost alergenu. No, da bi se u osobe alergija razvila potrebno je određeno vrijeme u kojem se razvija preosjetljivost na alergen. To stvaranje antitijela u tijelu alergične osobe na vanjski čimbenik naziva se senzibilizacija. Tvar koju tijelo prepoznaje kao stranu nazivamo antigenom te protiv njega stvara specifična antitijela. Stvaranje antitijela je naravno koristan mehanizam koji nas štiti od bakterija, virusa… Antigeni u alergijskim bolestima nazivaju se alergeni. Oni potiču stvaranje antitijela obično IgE klase. Stoga se alergija smatra neodgovarajućim ili izmijenjenim obrambenim odgovorom na tvari iz okoliša. Obično se postavlja pitanje na što sve možemo biti alergični. Zaista taj popis je izuzetno velik. Gotovo svaka tvar iz naše svakodnevne okoline je potencijalni alergen. Alergije se dijele na: alergijske reakcije na hranu, alergijske bolesti dišnog sustava, alergije na ubod insekta, alergije na lijekove i cjepiva te na kožne alergije. Gotovo svaka osoba ponekad u životu ima neku alergijsku reakciju. U sprečavanju nastanka alergije relativno važnu ulogu igra preventiva, odnosno koliko je god to moguće izbjegavanje alergena koji kod određene osobe izaziva alergijsku reakciju. U liječenju se koriste lijekovi – antihistaminici koji su svakom generacijom sve učinkovitiji, a koji će lijek biti primjeren propisat će Vaš obiteljski liječnik.
AIDS
Sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS) virusna je bolest koja je karakterizirana promjenama obrambenog sustava. To je teška zarazna bolest u kojoj je smanjena obrambena sposobnost organizma. Postoje dva tipa virusa i to tip 1 ili HIV ( humani imundeficijentni virus) 1 i tip 2 ili HIV 2. Bolest je podijeljena u četiri stadija. Znakovi bolest su vrlo raznoliki: jaki umor bez očiglednog uzroka koji traje više tjedana, otekline limfnih čvorova, neočekivani gubitak tjelesne težine, dugotrajni suhi kašalj, ružičaste ili purpurne mrlje koje se javljaju po koži te po sluznicama itd. Svaki od ovih simptoma ne znači da osoba boluje od AIDS-a, jer se oni pojavljuju i u sklopu nekih drugih bolesti. Bolest se prenosi seksualnim kontaktom, upotrebom intravenoznih droga (nesterilne igle), sa zaražene majke na novorođenče, zaraženom krvlju. Vjerojatnost prijenosa transfuzijom u Hrvatskoj je isključena jer se sva krv koja je prikupljena od dobrovoljnih darivatelja testira na AIDS još od 1987. godine. Tijekom 2002. godine od gotovo 166000 uzoraka dobrovoljnih darivatelja krvi nije pronađen niti jedan pozitivan nalaz. Neke skupine stanovništva pojačano su izložene riziku obolijevanja od ove za sad neizlječive bolesti. To su aktivni homoseksualci i biseksualci, uživaoci intravenoznih droga, seksualni partneri homoseksualaca, biseksualaca, uživaoca intravenoznih droga i oboljelih od AIDS-a, te promiskuitetne osobe. Ostali dio populacije koji ne pripada nabrojenim rizičnim skupinama u običnom životu zapravo nije posebno izložen riziku obolijevanja. Naime, nije utvrđeno da se zaraza prenosi i širi na javnim mjestima i pri uobičajenom socijalnom kontaktu. Tu na primjer možemo ubrojiti boravak u restoranima, kinima, na plaži, zatim upotrebom pribora za jelo, čaša, posteljine i slično. Prilikom kupanja u bazenu, za vrijeme boravka u sauni, prilikom upotrebe javnog zahoda također ne postoji opasnost od zaraze. AIDS se ne prenosi rukovanjem sa oboljelim, kao niti ubodom insekata (komarci, muhe…), te preko domaćih životinja i kućnih ljubimaca. Iako se danas AIDS ne može izliječiti, sve je više lijekova koji su sve učinkovitiji u liječenju. No, za sprečavanje nastanka ove bolesti najvažnija je prevencija. Svake godine sve je veći broj oboljelih od AIDSA. Trenutačno u svijetu živi više od 40 milijuna ljudi zaraženih virusom AIDS-a. Procjenjuje se da bi se bez pojačane prevencije do 2010. godine moglo zaraziti 45 milijuna ljudi. Iako se broj od 40 tisuća novooboljelih godišnje ne smanjuje već deset godina, broj zaraženih bio bi mnogo veći da nije bilo programa prevencije, kažu znanstvenici. U Hrvatskoj je od 1986. od kada se bilježe prvi slučajevi pa do kolovoza ove godine zabilježeno 214 oboljelih od AIDSA od kojih je 109 umrlo. Strukturu oboljelih u našoj zemlji čine: 47% homosksualci i biseksualci, 27% heteroseksualci – promiskuitetne osobe, po 9% su partneri HIV pozitivnih osoba kao i intravenozni narkomani, 4% hemofiličari, 2% čine djeca čije su majke HIV pozitivne te 2% ostali. Kretanje oboljelih po godinama je uglavnom konstantno (10 - 19 oboljelih po godini) te se Hrvatska ubraja u europske zemlje sa niskom učestalošću ove bolesti.
Najviše zaraženih i oboljelih živi u afričkim državama koje su presiromašne da bi obuzdale neizlječiv i smrtonosan virus. "Broj osoba koje smo prevencijom spasili od zaraze HIV-om odgovarao bi broju stanovnika nekog manjeg američkog grada", tvrdi David Holtgrave, bivši stručnjak za AIDS iz Američkoga centra za kontrolu i prevenciju bolesti.
Procjenjuje se da je u Americi u opasnosti od zaraze HIV-om izloženo 5 milijuna osoba - među njima milijun narkomana koji se mogu zaraziti zajedničkim iglama i četiri milijuna muškaraca i žena koji se mogu zaraziti spolnim putem. Većina programa prevencije usmjerena je na te dvije skupine. Ne zaboravimo da je 01. prosinca Dan borbe protiv AIDSA, bolesti koja je još uvijek neizlječiva i od koje nas jedino preventiva može zaštititi.
Sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS) virusna je bolest koja je karakterizirana promjenama obrambenog sustava. To je teška zarazna bolest u kojoj je smanjena obrambena sposobnost organizma. Postoje dva tipa virusa i to tip 1 ili HIV ( humani imundeficijentni virus) 1 i tip 2 ili HIV 2. Bolest je podijeljena u četiri stadija. Znakovi bolest su vrlo raznoliki: jaki umor bez očiglednog uzroka koji traje više tjedana, otekline limfnih čvorova, neočekivani gubitak tjelesne težine, dugotrajni suhi kašalj, ružičaste ili purpurne mrlje koje se javljaju po koži te po sluznicama itd. Svaki od ovih simptoma ne znači da osoba boluje od AIDS-a, jer se oni pojavljuju i u sklopu nekih drugih bolesti. Bolest se prenosi seksualnim kontaktom, upotrebom intravenoznih droga (nesterilne igle), sa zaražene majke na novorođenče, zaraženom krvlju. Vjerojatnost prijenosa transfuzijom u Hrvatskoj je isključena jer se sva krv koja je prikupljena od dobrovoljnih darivatelja testira na AIDS još od 1987. godine. Tijekom 2002. godine od gotovo 166000 uzoraka dobrovoljnih darivatelja krvi nije pronađen niti jedan pozitivan nalaz. Neke skupine stanovništva pojačano su izložene riziku obolijevanja od ove za sad neizlječive bolesti. To su aktivni homoseksualci i biseksualci, uživaoci intravenoznih droga, seksualni partneri homoseksualaca, biseksualaca, uživaoca intravenoznih droga i oboljelih od AIDS-a, te promiskuitetne osobe. Ostali dio populacije koji ne pripada nabrojenim rizičnim skupinama u običnom životu zapravo nije posebno izložen riziku obolijevanja. Naime, nije utvrđeno da se zaraza prenosi i širi na javnim mjestima i pri uobičajenom socijalnom kontaktu. Tu na primjer možemo ubrojiti boravak u restoranima, kinima, na plaži, zatim upotrebom pribora za jelo, čaša, posteljine i slično. Prilikom kupanja u bazenu, za vrijeme boravka u sauni, prilikom upotrebe javnog zahoda također ne postoji opasnost od zaraze. AIDS se ne prenosi rukovanjem sa oboljelim, kao niti ubodom insekata (komarci, muhe…), te preko domaćih životinja i kućnih ljubimaca. Iako se danas AIDS ne može izliječiti, sve je više lijekova koji su sve učinkovitiji u liječenju. No, za sprečavanje nastanka ove bolesti najvažnija je prevencija. Svake godine sve je veći broj oboljelih od AIDSA. Trenutačno u svijetu živi više od 40 milijuna ljudi zaraženih virusom AIDS-a. Procjenjuje se da bi se bez pojačane prevencije do 2010. godine moglo zaraziti 45 milijuna ljudi. Iako se broj od 40 tisuća novooboljelih godišnje ne smanjuje već deset godina, broj zaraženih bio bi mnogo veći da nije bilo programa prevencije, kažu znanstvenici. U Hrvatskoj je od 1986. od kada se bilježe prvi slučajevi pa do kolovoza ove godine zabilježeno 214 oboljelih od AIDSA od kojih je 109 umrlo. Strukturu oboljelih u našoj zemlji čine: 47% homosksualci i biseksualci, 27% heteroseksualci – promiskuitetne osobe, po 9% su partneri HIV pozitivnih osoba kao i intravenozni narkomani, 4% hemofiličari, 2% čine djeca čije su majke HIV pozitivne te 2% ostali. Kretanje oboljelih po godinama je uglavnom konstantno (10 - 19 oboljelih po godini) te se Hrvatska ubraja u europske zemlje sa niskom učestalošću ove bolesti.
Najviše zaraženih i oboljelih živi u afričkim državama koje su presiromašne da bi obuzdale neizlječiv i smrtonosan virus. "Broj osoba koje smo prevencijom spasili od zaraze HIV-om odgovarao bi broju stanovnika nekog manjeg američkog grada", tvrdi David Holtgrave, bivši stručnjak za AIDS iz Američkoga centra za kontrolu i prevenciju bolesti.
Procjenjuje se da je u Americi u opasnosti od zaraze HIV-om izloženo 5 milijuna osoba - među njima milijun narkomana koji se mogu zaraziti zajedničkim iglama i četiri milijuna muškaraca i žena koji se mogu zaraziti spolnim putem. Većina programa prevencije usmjerena je na te dvije skupine. Ne zaboravimo da je 01. prosinca Dan borbe protiv AIDSA, bolesti koja je još uvijek neizlječiva i od koje nas jedino preventiva može zaštititi.
